Akromegalija je kronična bolest, a razvoj simptoma se odvija postupno, tijekom više godina. Simpotomi se manifestiraju uvećanjem šaka i stopala, zadebljanjem usana i stvaranjem suvišnih bora na čelu.
UZROK:
Kao najčešći uzročnik ovog oboljenja navodi se postojanje HR sekretornog adenoma hipofize. Obično se radi o tumoru većem od 1 cm. Smatra se i kako se radi o primarnom poremećaju hipofize. Prema nekim teorijama, tumor nastaje sekundarno, kao posljedica hipotalamičkog poremećaja.
KLINIČKA SLIKA:
Akromegalija je kronična bolest, a razvoj simptoma se odvija postupno, tijekom više godina. Simpotomi se manifestiraju uvećanjem šaka i stopala, zadebljanjem usana i jezika i stvaranjem suvišnih bora na čelu što dovodi do karakterističnog izgleda oboljelog. Primjećuje se i pojačano lučenje znoja, intolerancija toplote, masna koža, umor, pospanost i povećanje tjelesne težine. Šake i stopala oboljelog su uvećane, zdepaste i zadebljale. Koža ovih osoba je zadebljala, masna i vlažna, a česta je pojava akni, seborojičnih cisti i hipertrihoza u žena.
Zbog koštanih promjena moguće su pojave artralgija i razvoj artritisa kralježnice, kukova i koljena. Jedan dio pacijenata žali se i na postojanje fotofobije. Mogu se javiti i simptomi i znaci tumorske ekspanzije. Pacijenti se najčešće žale na nespecifične glavobolje. Vremenom one postaju sve intenzivnije i trajnije, često praćene povraćanjem. Širenjem tumor može dovesti i do slabljenja vida, a u najtežim slučajevima i sljepila. Može doći i do poremećaja sna, apetita, temperature ali i poremećaja u sekreciji hipotalamičnih hormona.
DIJAGNOZA
Dijagnoza akromegalije se potvrđuje radioimunološkim mjerenjem bazalnih vrijednosti HR, koje su kod većine pacijenata u rasponu od 5 do 500ng/ml. Mjerenje IGF 1, također, ima važnu ulogu u potvrdi dijagnoze. Ako je povišen sa sigurnošću možemo reći kako se radi o akromegaliji. Test optrećenja glikozom predstavlja najjednostavniji i najspecifičniji dinamski test za akromegaliju.
Postoje patološka stanja koja treba razlikovati dijagnostički od akromegalije. Neke od tih bolesti su: anoreksija, kronična bubrežna insuficijencija, ciroza jetre i dijabetes mellitus tip 1.
LIJEČENJE
Svi oboljeli od akromegalije moraju se liječiti zbog zaustavljanja razvoja bolesti i prevencije komplikacija. Cilj terapije je uklanjanje hipofiznog tumora, normalizacija sekrecije HR i održavanje normalne funkcije kako adeno i neurohipofize. Terapija izbora za većinu pacijenata je kirurška intervencija. Kod pacijenata kod kojih se iz nekog razloga ne može kirurški intervenirati, može se pristupiti rendgenoterapiji, iridacijskoj terapiji ili farmakološkoj terapiji bromokriptinom.
