Epilepsija

0
224

epilepsijaOko 25% bolesnika sa epileptičkim statusom ima epilepsiju u anamnezi. Epileptički status je češći kod bolesnika sa sekundarno generaliziranom epilepsijom nego kod idiopatske generalizirane epilepsije.

Uzroci epileptičkog statusa se razlikuju po dobi. Kod djece su najčešći uzroci:
1. infekcije;
2. smanjenje koncentracije antiepileptičkog lijeka u krvi;
3. metaboličke promjene i
4. kongenitalni čimbenici.

Kod odraslih su najčešći uzroci:
1. cerebrovaskularna bolest;
2. smanjenje koncentracije antiepileptičkog lijeka u krvi te
3. prekomjerno konzumiranje alkohola i konzumiranje droga.

Smanjenje koncentracije antiepileptičkog lijeka u krvi može nastati uslijed:
1. preskakanja doze lijekova radi zaboravljanja ili neredovitog uzimanja lijekakrvi,
2. odbojnosti prema lijekovima radi pojave nus-pojava lijeka,
3. nedostupnosti lijeka,
4. nedovoljne terapeutske koncentracija lijeka u krvi radi promijenjenih fizioloških potreba pacijenta kao što su: pubertet, dobivanje na težini ili trudnoća;
5. odluke liječnika o ukidanju lijeka,
6. konzumiranje alkohola zajedno sa uzimanjem antikonvulzivnih lijekova ili ustezanje od alkohola;
7. početak liječenja s lijekom koji ima utjecaj na koncentraciju antikonvulzivnog lijeka,
8. razvijanje rezistencije na antikonvulzivni lijek;
9. pojava gastroeneteritisa kod uzimanja antikonvulzivnih lijekova, pri čemu se lijek ne apsorbira u probavnom sustavu što dovodi do snižene koncentracije u krvi;
10. metabolički poremećaji uzorkovani oštećenjem bubrega ili jetre.
Ostali uzroci koji se viđaju kod pacijenata koji ne boluju od epilepsije su: meningitis, encefalitis, tumori mozga, abscesi, traumatske ozljede mozga, sepsa, autoimuni poremećaji, febrilitet (posebno kod djece), metabolički poremećaji, poremećaj prehrane, neurotoksična sredstva (bojni otrovi).

Patofiziologija epileptičkog statusa

Kod nastanka epileptičkog statusa opisuje se početna faza, faza u razvoju i faza održavanja. Kod početne faze okidač dovodi do pojave manjeg epileptičkog napadaja te ukoliko je stimulus odstranjen napadaj prestaje. Ukoliko se manji epileptički napadaji nastavljaju, spajaju se u kontinuiranu aktivnost pri čemu više nije potreban stimulus. U početnoj fazi sudjeluju molekule kao što su: GABA agonisti, glutamatni agonisti, kolinergički agonisti, tahinikini, antagonisti galanina, opijatni k antagonisti. Manje je podataka poznato o fazi održavanja epileptičkog statusa. Primijećeno je da NMDA antagonisti, antagonisti supstancije P, galanin i dinofrini blokiraju fazu održavanja.

Podjela epileptičkog statusa

Epileptički status se može podijeliti na a) konvulzivni i b) nekonvulzivni.

a) Konvulzivni epileptički status se može dalje podijeliti na:
• toničko-klonički;
• tonički;
• klonički i
• miokloni.

Generalizirani toničko- klonički napadaji su najčešći oblik epileptičkog statusa.

b) Nekonvulzivni epileptički status se odnosi na kontinuiranu generaliziranu epileptičku aktivnost koja traje minimalno 30 minuta, bez konvulzija. Može nastati iz konvulzivnog epileptičkog statusa ili sam za sebe.
Vrste nekonvulzivnog epileptičkog statusa su: kompleksni parcijalni epileptički status i absance epileptički status. Kompleksni parcijalni napadaji su ograničeni na mali dio mozga, većinom temporalni režanj. Absance je karakteriziran nekontaktibilnošću (gledanje u jednu točku), može se još opisati i kao dugotrajni stupor, a EEG pokazuje generalizirane promjene na mozgu.

Epilepsia partialis continua
Epilepsia partialis continua (naziva se i epilepsija Kojevnikov) je varijanta epileptičkog statusa koja traje satima, danima pa čak i tjednima kontinuiranim parcijalnim motoričkim epileptičkim napadajima koji se još nazivaju „Jacksonov marš“. Najćešći uzrok je: vaskularna bolest, tumori i encefalitis. Ova vrsta epileptičkog statusa je vrlo rezistentna na terapiju, a pimarni cilj je prevenirati sekundarnu generalizaciju napadaja.

Generalizirani mioklonus se viđa kod komatoznih bolesnika nakon kardiopulomonalne reanimacije.

POSTAVI ODGOVOR