Operacija vitrektomije – operacija stražnjeg segmenta oka

0
323

Operacija vitrektomije - operacija stražnjeg segmenta okaŠto je vitrektomija?
Vitrektomija je operacija oka kojom se uklanja staklasto tijelo ili staklovina (corpus vitreum) iz oka i kirurški pristupa na očnu pozadinu. Kako se u oko najčešće ulazi na dijelu koji nazivamo pars plana, tako se i operacija često naziva pars plana vitrektomija (PPV) ili skraćeno vitrektomija.

Što je staklovina (corpus vitreum)?
Staklovina je dio oka koji ispunjava unutrašnjost očne jabučice. Ona je u zdravom oku potpuno prozirna i ima želatinoznu strukturu nalik bjelanjku jajeta. Staklovina ima staničnu građu i ovijena je tankom ovojnicom preko koje se veže za neke dijelove mrežnice, posebno na njezinu perifernom dijelu. Jaki udarci u oko dovode do pomicanja staklovine, a kako je ona vezana za mrežnicu, može doći do pucanja veza između staklovine i mrežnice i pucanja same mrežnice. Slične promjene mnogo češće nastaju na mjestima gdje je mrežnica degenerativno promijenjena i stanjena, npr. kod visoke kratkovidnosti, pa uvijek treba posebno pripaziti na stanje perifernih dijelova mrežnice gdje se mrežnica čvršće vezuje za staklovinu.

Bolesti staklastog tijela
Kad govorimo o vitreoretinalnim bolestima, mislimo na bolesti staklastog tijela, žilnice i mrežnice, odnosno na bolesti stražnjega očnog segmenta. Riječ je o velikom broju vaskularnih, degenerativnih, upalnih i imunoloških bolesti kao i ozljeda oka. Do otkrića vitreoretinalne kirurgije, odnosno vitrektomije u 80-tim godinama prošlog stoljeća te se bolesti nisu mogle liječiti pa su brojni pacijenti ili djelomično ili potpuno gubili vid. Spomenut ćemo nekoliko najučestalijih bolesti koje susrećemo u svakodnevnom radu.
Od vaskularnih bolesti oka na prvome mjestu je dijabetička retinopatija kao najteža komplikacija šećerne bolesti u oku. Ona je glavni uzrok sljepoće u razvijenim zemljama svijeta. Dijabetička retinopatija je bolest malih krvnih žila (mikroangiopatija) u oku zbog čega nastaju krvarenja, eksudati, mikroaneurizme, novostvorene i manje vrijedne krvne žile te membrane ožiljkastog tkiva koje zatežu i odižu mrežnicu. Ovakav patološki proces završava sljepoćom.
Prvi stadij bolesti koji nazivamo neproliferativnom dijabetičkom retinopatijom liječimo laserskom fotokoagulacijom. Ako se, međutim, razvije drugi stadij, odnosno proliferativna dijabetička retinopatija, neizbježno se mora učiniti vitrektomija. Treba naglasiti da vidna oštrina nakon operacije ovisi o stanju retine i vidnog živca pa katkad i vrlo uspješna operacija ne donese željenu kvalitetu vida. Ali u najvećem broju slučajeva operacija manje ili više poboljša stanje u oku. Brojne degenerativne i upalne bolesti mogu izazvati teška oštećenja staklovine i mrežnice, a time i oštećenje vida. Među njima treba spomenuti zamućenje staklovine, odljepljenje staklastog tijela, stezanje vitreusa i druge. Jedina učinkovita terapija uglavnom je vitrektomija.
Kad govorimo o degenerativnim bolestima, na prvome mjestu treba istaknuti odignuće ili ablaciju mrežnice kada zbog degenerativnih procesa na mrežnici nastaju rupice pa tekućina ulazi pod retinu i odvaja je od njezine podloge, odnosno pigmentnog epitela. Bolesnici primjećuju zamućenje vida, djelomični ispad vidnog polja, leteće mutnine i bljeskove. Kod ljudi s normalnom refrakcijom oka ablacija retine pojavljuje se u jedne od 8500 osoba, dok je kod kratkovidnih osoba ablacija deset puta učestalija. Jedino moguće liječenje je konvencionalna operacija ablacije ili vitrektomija.
S obzirom na to da je životni vijek znatno produljen, sve veći problem u starijoj životnoj dobi stvara pojava rupe u makularnom području (ruptura makule).

Macula lutea ili žuta pjega je središnja točka dnevnog vida i cijelo njezino područje je promjera oko 5 mm. Makularna rupica nastaje kao posljedica degenerativnih procesa u staklastom tijelu te trakcijskih sila na makularno područje. Rezultat tih promjena je postupan pad vidne oštrine te nejasna i izobličena slika. Zbog istih procesa u staklastom tijelu mogu se u makularnom području stvoriti nježne membrane koje prekriju površinu makule. Nazivamo ih epimakularna membrana, macular pucker ili celofanska makulopatija. Sile povlačenja ili trakcije izazivaju u makuli njezino nabiranje, gužvanje i oteklinu, što oslabljuje vid, izobličuje i zamućuje slike.
Kao što je već rečeno, te je bolesti moguće vrlo učinkovito liječiti vitreoretinalnom kirurgijom odnosno vitrektomijom.

Kada izvodimo vitrektomiju?
Vitrektomiju izvodimo uvijek kada je potrebno kirurški pristupiti na očnu pozadinu. Kako staklovina ima staničnu građu s čvrstim međusobnim vezama, nije moguće operacijskim instrumentima ući u unutrašnjost oka bez prethodnog uklanjanja staklovine.

Tko izvodi operacije vitrektomije?
Operacije vitrektomije pripadaju najsloženijim operacijama u oftalmologiji i medicini uopće. Veličina dijelova oka koje se operira je od samo nekoliko desetinki milimetra pa do nekoliko milimetara, tako da se cijela operacija izvodi s posebnim mikroskopom uz dodatne leće za uvećanje slike. U oko se pristupa vrlo tankim instrumentima, ne debljima od igle, uz najsloženiju tehnologiju lasera, ultrazvuka i fine mehanike. Kako je područje rada vrlo malo, potrebni su fini i precizni pokreti u oku da se ne oštete drugi dijelovi oka.
Uzimajući sve to u obzir, ne čudi da samo mali broj oftalmologa te tek rijetke zdravstvene ustanove izvode takve složene operacije.

POSTAVI ODGOVOR