Nealkoholna masna bolest jetre

0
193

Nealkoholna masna bolest jetre (Nonalcoholic Fatty Liver Disease – NAFLD) je najčešća  kronična bolest jetre danas. Smatra se jetrenom komponentom metaboličkog sindroma. NAFLD čini spektar kliničko-patoloških entiteta koji se očituje makrovezikularnom steatozom jetre, ali bez značajne konzumacije alkohola u anamnezi. Histološki se bolest može prezentirati običnom steatozon, steatozom i upalom (NASH-Nonalcoholic Steatohepatitis) ili fibrozom s ili bez ciroze. Incidencija i prevalencija bolesti nisu posve točno utvrđene. To je velikim dijelom radi toga što je, još uvijek, biopsija jetre jedina egzaktna dijagnostička metoda, a nemoguće ju je upotrijebiti u kao metodu probira  u općoj populaciji. Međutim, smatra se da je oko jedne četvrtine populacije pati od NAFLD-a. U nekim dijelovima svijeta, posebice u SAD-u, taj udio doseže i 40% stanovništva. Poseban problem se javlja  zbog buma pojavnosti u pedijatrijskoj populaciji.

Metabolički sindrom (ranije nazivan i kvartet smrti) čini nekoliko sastavnica: hipertrigliceridemija, hipertenzija, pretilost i poremećaj toleracije glukoze. Danas je kao nova komponenta pridružena i  NAFLD-a.  Tri od pet faktora su dovoljni za postavljanje dijagnoze. Svi navedeni faktori su ujedno i rizični faktori u nastanku masne bolesti jetre. Tako je među pretilima učestalost bolesti preko 80%, a ako se pridoda svaka iduća sastavnica, učestalost eksponencijalno raste. Prevalecija pretilosti raste, a prati ju poremećaj metabolizma  glukoze i IR-e, sve do dijabetesa tipa II, što samo po sebi znači sve veću učestalost iz godine u godinu.

Patogeneza bolesti je dosta komplicirana, ali su osnovni mehanizni ipak poznati. Prihvaćena je teorija o dva udara (two-hit hipoteza). Ekcesivno nakupljanje masnih kiselina i poremećaj njihova metabolizma je prvi udar, koji dovodi do steatoze. Steatoza je praćena staničnom prilagodbom hepatocita i promjena signalnih putova, koje ih čine ranjivima, što je uvod u drugi udar. Očito je, da su genetske predispozicije i način života, koji podrazumijeva smanjenu tjelesnu aktivnost i način prehrane, odgovorni za pokretanje konačne kaskade staničnih događanja, koja idu do nekroinflamacije i smrti stanice.

Povišene vrijednosti aminotransferaza (AST i ALT) su u pravilu povišene, mada je bolest moguća i uz potpuno uredne vrijednosti ovih enzima. Ultrazvuk UZV) i kompjutorizirana tomografija (CT) su standardne metode u dijagnostici masne jetre, a nedostatak im je da ne mogu razlikovati pojedine oblike NAFLD-a, kao što je NASH.

Danas nema optimalne terapije NAFLD-a. Ona se svodi na liječenje pojedinih sastavnica metaboličkog sindroma. Tako, samo liječenje pretilosti, hiperlipidemije i dijabatesa, kao rizičnih faktora, vodi prema smanjenju učestalosti bolesti. Svi oblici terapije se ne mogu zamisliti bez promjena načina života. To znači pojačanje tjelesne aktivnosti od najmanje pola sata dnevno, tri puta tjedno. Potrebno je smanjiti unos hrane, posebice ugljikohidrata i masti. Slučajevi koji nisu dali rezultata navedenim metodama, traže endoskopsko i operativno liječenje pretilosti, a rezultati su prilično dobri i trajni.  Optimalna dijagnostika i agresivno liječenje su neophodni, jer je važno djelovati u  fazi steatoze i NASH-a, koji su reverzibilni. Ako dođe do progresije bolesti u fibrozu ili cirozu, stanje je ireverzibilno. Hepatocelularni karcinom i terminalno zatajenje jetre su krajnje posljedice nealkoholne mase bolesti jetre. U SAD-u je svaka sedma transplantacija jetre poduzeta zbog terminalnog oštećenja jetre u sklopu NAFLD-a.
Kontinuiran je porast pretilosti, dijabetesa, poremećaja lipidemije, posebice među djecom, što traži puno veću pažnju više grana medicine. To direkto utječe na kvalitetu života, radnu sposobnost i troškove koji iz toga proizlaze.
Hrvatska, na svu sreću, nije u situaciji kao najugroženije zemlje, stoga je, već sada, potrebna sveobuhvatna strategija.

POSTAVI ODGOVOR