Ako dete ne čuje dobro

0
212

nagluvostNerodjeno dijete čuje zvukove već u trbuhu majke i ta sposobnost percepcije se stalno povećava. No, ponekad se mogu javiti poremećaji.
Uho je organ vrlo kompleksne strukture, koji se sastoji od tri osnovna dijela: unutarnje srednje i vanjsko uho. Vanjsko uho hvata zvukove koji se preko srednjeg uha prenose na unutarnje, a odatle podražaj ide u mozak.
Bitnu ulogu u tom procesu ima pužnica (cohlea), dio unutarnjeg uha, nježne struktura u obliku spirale ispunjena tekućinom. Slušni podražaji prenose se preko te tekućine na posebnu skupinu receptora, a od njih, preko slušnog živca (nervus acusticus) prenose se u mozak koji ih prepoznaje kao zvukove. Unutarnje uho je i organ za ravnotežu.
Pužnica je potpuno formirana još prije djetetovog rođenja.
Tijekom fetalnog razdoblja razvoj sluha odvija se u nekoliko etapa:

  • Od 20–og tjedna trudnoće sluh već funkcionira i omogućuje djetetu slušanje zvukova koji dolaze od majke, ali i vanjskog svijeta. Tek od 28-30 tjedana djeluju mehanizmi koji raspoznaju jačinu i frekvenciju.
  • Kada dijete dođe na svijet sluh je već razvijen, ali ono mora naučiti  koristiti bolje to osjetilo. Od rođenja zapravo su prisutni samo refleksi na zvučni podražaj – dijete reagira na zvukove koji ga okružuju.
  • Taj odgovor na slušni podražaj može se primijetiti samo ako je on dovoljno jak, dok se tek bliže dobi od 6 mjeseci primjećuje odgovor na slabiji intenzitet zvuka. Točno određivanje izvora zvuka obično se događa oko godine dana.
  • Tijekom prve godine života sposobnost slušanja se potpuno izoštri i konačno dovrši: dijete je u stanju zamijetiti zvučne podražaje, odgovara (reagira) na zvuk i samo ispušta zvukove – glasa se.

Znaci koje ne treba podcijeniti

Roditelji najbolje mogu primijetiti odstupanje u reakciji djeteta na zvučni podražaj. Evo nekoliko napomena koje zaslužuju pozornost.

  • Ako dijete ne reagira na zvučni podražaj čak i dosta jak, kao što je zvonjava telefona, postoji prije smetnja sluha nego pomanjkanje pažnje. Novorođenče na zvuk zvona odgovara plačem. Mogu postojati smetnje sluha čak kada dijete izgleda zaokupljeno nečim drugim, ne reagira na razgovor kada osoba koja govori nije u njegovom vidokrugu, to jest dok ne vidi da se usta pokreću.
  • Ne odgovara na ponavljane pozive ili kada se ponavlja njegovo ime čak povišenim glasom.
  • Razvoj govora kasni upravo zato jer ne čuje ili čuje slabije.
  • Stalno ponavlja: „što?“, „kako?“.

Postoje dvije vrste gluhoće (ili nagluhosti): perceptivna i konduktivna (provedbena).
A. Perceptivna nagluhost, gluhoća
U ovom slučaju poremećaj je vrlo ozbiljan, nije prolazan, a uzrokovan je ozbiljnim poremećajem nekih funkcija uha.

  • Često se radi o prirođenom poremećaju, ali je moguće da bude posljedica nekih štetnih vanjskih čimbenika, kao primjerice jake buke ili lijekova koji oštećuju slušni živac.
  • Gubitak sluha može biti različite razine – od umjerenog do znatno ozbiljnijeg t. j. nema percepcije samo nekih zvukova ili svih.
  • Ovaj tip poremećaja, kada dijete zamjećuje samo određene zvukove ili ne čuje ništa, ne može se popraviti. Jedino rješenje je korištenje akustičnih aparata.

Ugradnja pužnice se ne provodi prije navršene godine dana.
Probir novorođenčadi za rano otkrivanje poremećaja sluha
Provodi se u rodilištu u prvim danima života evocirane otoakustične emisije (EOAE)
Pretraga nije bolna a sastoji se u tome da se u vanjski slušni kanal uvede mali čep i preko sitnog kompjutera ispita i utvrdi funkcija mehanizma pužnice koja je potrebna za normalni prag sluha.
B. Konduktivna nagluhost

  • Ukoliko unutarnje uho normalno funkcionira, problem može biti vezan za razinu vanjskog i srednjeg uha. Poremećaji ovih dijelova uha uzrokuju poteškoće u prijenosu zvuka koji ne uspije doći do unutarnjeg uha, što ima za posljedicu da dijete ne čuje ili čuje slabo. Gubitak i oslabljen sluh uslijed ovakvog poremećaja obično je prolaznog karaktera i ne predstavlja problem u liječenju.
  • Strano tijelo u uhu ili veća količina cerumena (masne tvari) u zvukovodu mogu biti uzrok slabijem provođenju zvuka.
  • I upala srednjeg uha uzrok je prolazne nagluhosti. S jedne strane u šupljini srednjeg uha ima tekućine, a funkcija bubnjića je oslabljena. I kod prehlade, budući da je Eustahijeva tuba slabije prohodna, tlak u srednjem uhu se ne izjednačava sa vanjskim što uzrokuje slabiju napetost bubnjića.
  • Česte infekcije uha i povećanje nakupina limfatičnog tkiva u epifarinksu (gornji dio ždrijela) mogu predstavljati smetnje u provođenju zvuka i uzrokovati nagluhost.
  • Prirođene malformacije vanjskog uha.

Prim.mr.sc. Ružica Duplančić–Šimunjak, dr.med., pedijatar 

POSTAVI ODGOVOR