Serozni meningitis je klinički sindrom u koji spadaju veoma različite bolesti, po svojoj etiologiji, klinici, evoluciji i prognozi.
Etiologija
Uzročnici seroznih meningitisa mogu biti virusi, bakterije, rikecije, spirohete, protozi i gljivice. Pored toga serozne meningitise mogu da izazovu toksoalergične i hemijske nokse.Od virusa u prvom redu dolaze u obzir enterovirusi (potlo, Echo i Coxacie), zatim arbo (grupa krpeljnog meningo-encefalitisa i Myxovirus mumpsa.
Najčešće bakterije koje izazivaju serozni meningitis su mikobakterium tuberkulose, salmanele i brucele.
Među ostale uzročnike dolaze u obzir: Rikecije (Rickettsia prowazeki i Coxiella Burneti), Spirohete (Leptospire i treponoma palidum), Protozoi (toxoplasma gondii) i Gljivice (Torulosis neoformanas).
Toksoalergične, fizikalne i mehaničke nokse; egzogene intoksikacije (olovo), endogene intoksikacije (urea), serumska bolest, sunčanica i ponovljena lumbalna punkcija mogu dati meningealni sindrom.
Apsces jetre(Abscessus hepatis) - piogeni i amebni, solitarni i multipli. Piogeni su se često javljali kod akutnog apendicita, danas samo iznimno zbog antibiotika. Danas se češće viđaju apscesi kod starijih ljudi posle infekcije ili opstrukcije bilijarnog trakta. Uzročnici su razne bakterije. Postoje i tzv. kriptogeni apscesi kojima se nikad ne otkrije poreklo. Klinička slika se obično nadovezuje na raniju infekciju, kao malaksalost, temperature, bolovi ispod desnog rebarnog luka, kod multiplih moguća u žutica. Hemokulture su obično pozitivne. Važno je na vreme započeti antibioterapiju, uz drenažu apscesa. Kod multiplih apscesa često je neophodna resekcija režnja. Uz savremenu terapiju smrtnost je oko 10%.











