Septička infekcija u doba novorodjenčeta može da bude vrlo velika.Izazivač oboljenja može biti hemolitički streptokok ili stafilokok redje koli-bakterije, psudomonas, proteus i listerija.Ulazno mesto je najčešće pupak, sluzokoža creva, preko kože.
Klinička slika:
Pri svakoj težoj septičkoj infekciji razvija se „habitus septikus“, s opštim simptomima, kao što je odbijanje hrane, povraćanje, nemir naduven abdomen, sivobleda boja kože, temperatura nije uvek povišena, umeren otok slezine, prognostički nepovoljni su simptomi toksičnog ili infektivnog oštećenja jetre, tj. ikterus i hipoprotrombinemička krvarenja, izbijanje polimorfni egzantemi koji postaju hemoragični.Lokalizovani edem na dorzumu šake i stopala.Tok bolesti nije fulminantno smrtonosan, razviju se lokalizovane piemičke metasteze, čak i onda kad je hemolitički streptokok izazvao bolest.Javi se kožni apsces, zahvaćeni unutrašnji organi apsces pluća, empijem, perikarditis peritonitis, meningitis itd.Razvija se anemija a pojava leukopenije (granulocitopenija) je vrlo loš znak.Sedimentacija je bez vrednosti zbog postojeće policitemije.Klinička slika je veoma raznolika. Prvu krajnost čine bolesnici koji se toksemiom smrtno završavaju ( nedonoščad).Drugu krajnost predstavlja benigni slučajevi jedva primetni, opštim stanjem gde je jedina manifestacija bolesti Brodiejev apsces ili kožni apsces.Dijagnoza kod novorodjenčadi počinje nasuprot drugim oboljenjima tek u drugoj nedelji života.Vrlo je teško postaviti dijagnozu ako opšti simptomi dominiraju a nema otoka slezine, piemičke metastaze.Bolest odnosno sepsis novorodjenčeta se potvrdjuje nalazom mikroorganizama u likvoru ili u mokraći.
Trapija:
bez terapije je prognoza loša zato treba započeti rano sa terapijom i energično.Lečenje treba produžiti sve dok se simptomi ne isčeznu, normalizovati krvnu sliku po potrebi dati tansfuziju krvi i nastaviti konzervativno lečenje.