Ukoliko su deca stalno izložena galami, vikanju može nastati osećaj straha, anksioznosti, stresa, nesanice i razni problemi sa ponašanjem, učenjem i druženjem.Deca vikanje doživljavaju kao napad na njihov osećaj, poverenje i sigurnosti.Deca su egocentrična bića, kada sve ide svojim tokom i ne primećuju se ništa, čim naprave nešto loše nastaje galama.Vikanje kao vaspitna mera ne funkcioniše jer nema nikakvu poruku za decu.Oni su okupirani odbranom od roditeljskog napada ili jednostavno ni ne slušaju, isključe mozak iz date situacije.Vrlo retko može roditelj da povisi ton na decu ako su učinili nešto loše.To može da pomogne u teškim životnim situacijama.Najbolja vaspitna metoda je dati deci do znanja šta se od njih očekuje.Dati upozorenje, podsećanje bez posebnih nagrada.Loš primer je npr. ako pospremiš igračke možeš ići napolje sa drugovima.Kod vaspitanja dece roditelji često kopiraju svoje roditelje što opet nije dobro jer je prošlo dosta vremena i dogadjaji, situacije se menjaju.Uvek ocenite šta je dobro za detetovo ponašanje i tako treba da postupite.