Današnji stil života je vrlo užurban jer roditelji uz posao (ako ga imaju), brinu o slobodnim aktivnostima deteta-kao trening, časovi, slobodna aktivnost i vrlo malo vremena ostaje za igru.Tu se radi o nedostatku detetovog slobodnog vremena.Igra je važna aktivnost za svako dete jer igrajući se odmara, uči i zabavlja se.Možemo reći da igra nije isključivo „posao“ deteta.Neki roditelji imaju strah ako se zaigraju sa detetom izgube autoritet roditelja.Svako dete može da razume da igrajući vredi jedna pravila, a u realnom životu druga.Dete može da odbija igru sa roditeljem ako je suviše nametljiv, a dete želi igrati slobodno po svojoj volji.Od strane roditelja igra može biti sa nedostatkom ideja, pa detetu bude dosadno.Igra sa detetom može da razvija na različita načina:
1) poput roditelja-učenje deteta šta je ispravno, šta nije, tumačenje neke stvari, opisivanje nekog predmeta, dogadjaja, situacije.
2) poput deteta-kada smo mi roditelji ravnopravni sa detetom u igri, isto radimo što igra zahteva.Ova igra odgovara igri kao kad dete zaigra sa vršnjacima.Detetu dajemo do znanja da poštujemo njegovu igru, kao i njegovu potrebu.
3) poput trapeuta-kada koristimo mi roditelji terapeutske veštine.Pomažemo detetu ako postoji neki problem u izvršenju nekih zadataka.