Akutno ili subakutno zapaljenje vezivnog tkiva koja se razvija kao zagnoja.Razvija se u dubokom sloju kože ili potkože mogu nastati i sekundarno kao posledica infekcije kože impetigo, čir,
ubod ili septička rana.Ispoljava se crvenilom, bolnom otokom i pojavom temprature.Duboke flegmone nastaju sekundarno usled procesa infekcija na unutrašnjim ili u okolnim organima.
Opšti zanci infekcije preovladjuju temperaturu a odredjivanje sedišta flegmone često je otežano.U patofiziološkom pogledu evolucija dubokih i površinskih flegmona zavisi od virulencija klica, uzročnika i od odbrambenih snaga organizma.Flegmone su naročito teške kod dijabetičara, iscrpljenih osoba (alkoholičara, sa insuficijencijom jetre ili bubrega).U tim slučajevima opasnost je velika od lokalnog širenja i nekroza u nedostatku odbrane koja se raspoznaje po odsustvu gnojenja dakle nema apscesa i po postupno zahvatanju susedne oblasti difuzna flegmona.Rizik od septikemije pogoršava prognozu.
Lečenje:sastoji se u primeni antibiotika najbolje parenteralno.Lokalna antibioterapija se primenjuje za površinske ograničene flegmone.Hirurške poduhvate treba primeniti u stadijumu pojave gnojne kolekcije, šupljinu treba drenirati i iseći nekrotična tkiva.Difuzne flegmone (bez gnoja) i njihovi vidovi kao flegmona lignozu široka crvena i prostrana tvrda mogu se ublažiti mnogostruko protivgnojno vakcino-terapijom tj. podsticanje odbrane.