Bolesti uzrokovane otrovima morskih životinja

0
246

U prirodnim uvjetima, nakon injekcije ili inokulacije, otrovi odredenih morskih životinja mogu izazvati bolest. Podaci u vezi s ovim toksinima su oskudni; čini se da je većina sastavljena od proteina, peptida i drugih tvari. Premda su vjerojatno manje složeni od otrova reptila, mnoge morske životinje mogu izazvati različite patološke učinke, uključujući neurotoksičnost i lokalnu nekrozu.
UBODI LOPTAŠA I MEDUZE
Žarenje izazvano morskim koprivama ili meduzama poznato je većini kupača. Kontakt s ticalima živobojnog loptaša (Physalia species) koji obitava blizu voda Meksičkog zaljeva ili s još toksičnijom meduzom (Chiropsalmus) u Indijskom oceanu i Rhizostomom u Atlantiku, izaziva žareču bol, otok i eritem. Mogu se pojaviti snažni grčevi, mučnina, povraćanje i plućni edem. Žrtva može umrijeti od napada meduze, ponekad za nekoliko minuta nakon kontakta. U običnim slučajevima sustavni simptomi prestaju za nekoliko sati. Liječenje se sastoji od kupanja rane u slanoj vodi, pazeći da se ne trlja bolesna regija. Moraju se skinuti bilo kakvi pipki sa kože, ali prethodno treba ukloniti nematiciste kako bi se spriječilo dodatno uštrcavanje otrova u žrtvu. To se može učiniti u slučaju meduze posipanjem sode preko rane kako bi se stvorila gusta otopina, a za loptaša se koristi kisela kupka. Ispiranje svježom vodom, izopropilnim alkoholom, kućnim amonijakom ili trljanje pijeskom se ne preporučuje jer ove mjere potiču nematociste na izlučivanje. Za bolove treba dati analgetike, a za svrbež antihistaminike. Žestoka otrovanja mogu zahtijevati produženo održavanje života. U tim slučajevima kortikosteroidi mogu biti korisni. Antivenin je na raspolaganju za liječenje visoko
letalnog uboda australske morske ose, Chironac fleckeri.
RANE I UBODI OD KORALJA
Živopisne strukture poznate pod imenom koralji sastavljene su od tisuća malih morskih životinja okruženih kamenitim kosturom kalcijevog karbonata. Nekoliko vrsta, uključujući vatreni koralj, sadrže mikroskopske nematociste sposobne da nanesu bolne ubode slične meduzinim. Često su mnogo ozbiljnije rane zadobivene abrazijom i posjekotine od oštrih rubova vanjskog kostura koralja. Ovakve rane često sadrže male čestice životinjskih proteina i kosturnog materijala što može dovesti, kao strano tijelo, do kronične supurativne infekcije, ako debridman nije učinjen adekvatno i na vrijeme.
UBOD MORSKE ANEMONE (VLASULJE) ILI BOLEST LOVACA NA SPUŽVE
Kontakt s odredenim vlasuljama (osobito Sargatia elegans) u mediteranskim i afričkim vodama izaziva jaki dermatitis s kroničnim ulceracijama. Povremeno, naročito tokom kolovoza i rujna, sustavni simptomi uključuju glavobolju, kihanje, mučninu,zimicu, groznicu i kolaps. Fatalni slučajevi su rijetki. Primjena kiselih kupki može inaktivirati izlučivanje nematocista. Nema druge specifične terapije. Aplikacija kortikosteroida lokalno ili peroralnih antihistaminika može ublažiti tegobe.
OTROVANJE ČUNJASTIM ŠKOLJKAMA
Mnoge vrste ovih školjki u Pacifiku su otrovne i opasne za neupućene amatere koji ih skupljaju. Otrov, neurotoksin, uštrcava se preko istaknutog šupljeg zuba nalik na strelicu u dugom rilcu. Lokalne manifestacije su nagla intenzivna bol praćena otokom i obamrlošću što može potrajati nekoliko dana. Nekoordiniranost mišića i progresivna slabost do respiracijske paralize, znaci su teškog trovanja. Smrt može nastupiti unutar 3-6 sati, ali u pravilu za 24 sata dolazi do oporavka. Nema specifične terapije; preporuča se povez, incizija i sukcija te opće mjere uključujući i umjetnu ventilaciju s primjenom kisika.
DERMATITIS UZROKOVAN SPUŽVOM
Direktni kontakt s nekoliko vrsta spužvi rezultira bolnim dermatitisom koji može trajati nekoliko tjedana. Čini se da lezije nastaju mehaničkom iritacijom o vanjski kostur spužve, ali i zbog toksina unutar njenog tkiva. Može se pojaviti i odgođena reakcija preosjetljivosti. Kortikosteroidi primjenjeni lokalno ili antihistaminici peroralno mogu olakšati pruritus; razrjeđena octena kiselina ublažava lokalnu bol dok će je alkalična sredstva pospješiti. Lezije su ograničene.
UBODI I RANE OD MORSKOG JEŽA
Kontakt s bodljama nekih vrsta morskih ježeva izaziva bolni eritem i ulceracije povremeno praćene neurotoksičnim simptomima slabosti i prave paralize usana, jezika i lica koja može trajati nekoliko sati. Liječenje je samo opće i simptomatsko. Toksini izolirani iz morskog ježa izazivaju paralizu u životinja i izvrsno su otporni na toplinu. Opisani su slučajevi paralize i utapljanja. Komadići bodlja mogu povremeno zaostati u koži što dovodi do granulomatozne reakcije, ili migriraju u zglob, ili se stacioniraju blizu živca te nastaje permanentna bol. Liječenje ovih komplikacija je kirurško.
PARALITIČKO INEUROTOKSIČNO DJELOVANJE LJUSKARA
Izvjesni dinoflagelati, koji čine dio morskog fitoplanktona, proizvode jaki neurotoksin. Povremeno uvjeti u priobalnim vodama postaju povoljni za rast velikog broja ovih organizama pa voda poprima jantarnu boju što se naziva crvena plima. Nastaje manjak kisika pod vodom pa ugiba mnoštvo riba. Ukoliko ljudi konzumiraju školjkaše ili rakove koji su se prethodno hranili toksičnim dinoflagelatima, mogu se javiti parestezije lica i ekstremiteta, disfonija, opća mišićna slabost često praćena mučninom, povraćanjem i proljevom te povremeno paralizom i respiracijskim arestom. Mnogo teži sindrom, poznat kao “paraliza nakon trovanja školjkašima” susreće se uz sjeverozapadnu obalu Pacifika i uz obalu Nove Engleske. Blaži oblik koji ne izaziva paralizu u ljudi, vida se uz obale Zaljeva i u Floridi uz obalu Atlantika. Liječenje se sastoji od davanja emetika i purgativa kako bi se odstranio neapsorbirani otrov iz probavnog trakta, ali i svih drugih mjera koje su potrebne. Spontani oporavak obično za 24 sata.
OZLJEDE OD OTROVNIH RIBA
Dorzalne peraje ili bodlje glavatog morskog psa i morskog psa kostelja, te dorzalne i druge peraje morskog lava, m. vjeverice, m. mačke i m. žabe izbrazdane su i pri dnu sadrže otrovne žlijezde. Malo se zna o kojim je otrovima riječ osim da se radi o proteinima sposobnim da izazovu kako toksičnu tako i alergijsku reakciju.
Trovanje se očituje brzom, jakom, lokalnom boli i otokom koji, ako se ne liječi, dostiže najjači intenzitet za 60-90 minuta, a smanjuje se unutar 8-12 sati. Može se pojaviti lokalna nekroza, osobito nakon uboda morskog lava ili m. mačke. Sustavne reakcije uključuju poremećaje srčanog ritma, hipotenziju, mišićnu slabost, oduzetost i paralizu, a pripisuju se djelovanju otrova.
Liječenje se sastoji od uranjanja rane u što topliju vodu (koliko bolesnik podnosi) barem 1 sat dok simptomi ne popuste. Otrovi su vrlo labilni na toplini što ovu proceduru čini korisnom. Premda je rijetko potreban, pri ubodu ribe kamenjarke, može se u slučaju sustavnih reakcija primijeniti antivenin. Dobiva se u Odjelu za zdravstvene usluge.
Ukoliko je potrebno, dati i profilaksu tetanusa. Za bolove su ponekad neophodni narkotici. Sekundama piogena infekcija je česta komplikacija. Vjerojatno najčešći oblik ozljede otrovom ribe u SAD-u jest zbog bičastog repa raže uz obalu Kalifornije (Urobatis halleri). Koštana moždina je zatvorena u ovojnicu od epitelnih stanica koje sadrže otrov što se istiskuje u ubodnu ranu. Rana može biti duboka nekoliko centimetara; dijelovi koštane moždine mogu se unutar rane slomiti ili, još češće, ovojnica ostaje u rani. Otrov izaziva depresiju cirkulacije u životinja dok u ljudi dominira lokalna ozljeda. Nakon žestoke boli i bljedila, nastupa eritem i otok. Sustavni simptomi koji nastaju zbog apsorpcije otrova su rijetki, ali se može javiti salivacija, mišićni grčevi i slabost, poremećaji srčanog ritma, uzetost i smrt. Liječenje se sastoji u povezivanju iznad rane (većina ozljeda je na nozi) i obilnom ispiranju slanom vodom da se odstrane fragmenti ovojnice. Ostale mjere su iste kao pri ozljedama od drugih riba, uključujući i uranjanje rane u vruću vodu barem 1 sat.

POSTAVI ODGOVOR