Opekotine su česta pojava naročito kod malog deteta.Najčešće nastaju pod dejstvom vrele tečnosti do koje dete dospe usled nemarnosti odraslih.Prema jačini povrede,razlikuju se opekotine prvog stepena-crvenilo, drugog stepena-crvenilo i mehurići, trećeg stepena-nekroza, i četvrtog stepena- ugljenisanje.Mnogo veći značaj po život ima površina koju je opekotina zahvatila.ako je zahvaćena petina površine kože, postoji već opasnost po život.Obimne opekotine su praćene gubitkom velikih količina telesnih tečnosti vode i elektrolita, uz gubljenje velikih količina belančevina, zbog eksudacije, iz opečenih površina kože.Pored toga, obimne opekotine su praćene velikom razgradnjom tkiva, used čega nastoje negativan bilans azota i deficit kalijuma, u organizmu bolesnika.Utvrđeno je da pri opekotinama, koje su zahvatile jednu četvrtinu kože, odrasla osoba gubi prvih osam dana po 180-200 g. belančevina dnevno.
Izražen negativan bilans azota se nastavlja u toku 30 dana, zatim se postepeno smanjuje sa zalečenjem oštećenih površina kože.Gubitak toplote sa oštećenih površina kože je velik.Gubitak toplote i belančevina često ugrožava život bolesnika.Osnovni princip je da se što pre nadoknadi izgubljena voda, elektoliti i belančevine.Zato je potrebno intravensko davanje (kroz infuziju), rastvora elektrolita, glikoze, plazme.Dodavanje preparata hidrosolubilnih vitamina u infuziju, zbog povećanog metabolizma.
Bolesnik sa opekotinama prvih 24-48 časova ne treba da unosi hranu, niti tečnost preko usta.Posle trećeg dana od nastanka opekotina treba da uzima hiperkalorijsku i hiperproteinsku dijetu uz dodatak napitaka bogatih u kalorijama i belančevinama.Kalorijska vrednost ishrane treba da iznosi od 50-70 cal/kg idealne telesne težine.Dnevna količina belenčevina treba da bude od 2-4 g./kg idealne telesne težine.
Prva pomoć kod opekotina sastoji se u stavljanju sterilnog zavoja s nekim antiseptičkom mašću.Obrada opečene kože, rane je stvar hirurga i medicinskog osoblja, koja je priučena za prijem takvih bolesnika.Opečena rana se dezinfikuje sa sredstvima za deznfekciju, najčešće je to fiziološki rastvor, sterilno se obrađuje sa sterilnim gazom zatim se zatvara.
Tu je važna uloga antitetanusne zaštite.Kod takvih bolesnika potrebno je zatražiti vakcinalni status.U slučaju nevakcinisanosti poterbno je dati antitetanusnu zaštitu.Ta zaštita se sastoji u davanju tetalpana i tetabulina 250 I.J., i obnavljanje sa tačnim vremenskim intervalom.