Legionarska bolest

0
213

Bolest uzrokovana bakterijom Legionella pneumophila koja se javlja u dva oblika, kao akutna respiratorna infekcija, i drugi, teži oblik koji se manifestira kao teška opća bolest sa zahvaćanjem raznih organa uključujući i pluća. Legionele su štapićaste bakterije koje mogu preživjeti u vodi duže od godinu dana koristeći se simbiozom s plavkastozelenim algama.
Dispergirane u obliku aerosola u kapljicama promjera 1,0-5,0 mikrometara, legionele bivaju aspirirane u plućne alveole u kojima „napadaju“ epitelne stanice kao i alveolarne makrofage osjetljivih osoba. Kao posljedica nastaje atipična upala pluća nazvana legionarska bolest. Legionele su relativno česti uzročnici upala pluća u cijelom svijetu jer su odgovorne za 2 do 15% pneumonija u općoj populaciji.
Određeni objekti kao bolnice, hoteli ili pansioni sa starijim posjetiteljima, fontane, vodoskoci, instalacije za hidroterapiju, ovlaživači zraka, bazeni s turbulentnim strujanjem vode, pa čak i ledomati, često su invadirani legionelama. Prirodni okoliš za legionelu je voda jezera, rijeka, potoka, ali i bazena, uređaja za grijanje vode, uređaja za klimatizaciju koji koriste vodene filtre, itd. Bolest se prenosi aerosolom (kapljično), dok interhumani prijenos nije dokazan.  
Osnovni uvjeti koji mogu izazvati ovu koji puta i vrlo tešku pa i smrtonosnu bolest su ovi: stajanje mlačne vode (temperature iznad 20°C a ispod 50°C) onečišćene iz okoliša bakterijama zvanim Legionella, te mogućnost da takva opasna voda prskanjem na primjer kod tuširanja, kupanja u bazenu s mjehurićima, ili od otvorenih rashladnih tornjeva dospije do dišnih organa ljudi. Uz spomenutu (mlaku) toplinu, razmnažanju i zadržavanju tih mikroorganizama u vodi, pogoduje i željezoviti talog i prisustvo fostata. Hladna voda treba biti stvarno hladna. Temperatura hladne vode na slavinama ne bi smjela prelaziti 20°C. U tu svrhu, cijevi koje vodu dovode do zgrade ne smiju biti položene preplitko, kako ih ljeti sunce ne bi ugrijalo.
Grijanje vode i razvod tople vode u zgradi – topla voda treba biti dovoljno topla odnosno vruća. Temperatura tople vode na slavinama treba uvijek biti 50°C. Ako se rabe na primjer solarni grijači, vodu po potrebi dogrijavati u bojlerima. Kotlove (bojlere) za grijanje tople vode redovito godišnje najmanje jednom isprazniti, očistiti od taloga i kamenca i dezinficirati klornim preparatom zatim isprati. Povremeno, u vrijeme kada nema ljudi u zgradi, ili se voda najmanje koristi (noć), podići temperaturu u bojlerima na razinu između 60°C i 70°C  kroz dva sata, kao mjeru termičke dezinfekcije (pasterizacije). Izbjegavati omekšavanje tople vode fosfatnim omekšivačima.
Simptomi
Legionella  pneumophila uzrokuje dva različita klinička oblika bolesti: pneumoniju, koja se naziva legionarskom bolešću i kratkotrajnu febrilnu bolest bez upale pluća, koja se još uvijek prema izvornoj pojavi naziva Pontiac fever (pontijačna vrućica).
Pneumonija je osnovna bolest koju izazivaju legionele, a pojavljuje se u prethodno zdravih ljudi, u onih s poticajnim kroničnim bolestima i kao važna infekcija u bolesnika s oštećenim imunološkim sustavom. Klinički se također manifestira različitom težinom i pojavnosti, od blagih oblika do vrlo teških pneumonija s visokom stopom smrtnosti. Na početku bolesti klinički poglavito izgleda kao atipična upala pluća, a budući da joj je uzročnik smješten intracelularno, zahtijeva pristup i liječenje kao i druge atipične pneumonije. Međutim, u prosjeku je teža od ostalih atipičnih upala pluća.
Inkubacija legionarske bolesti iznosi 2 do 10 dana. Bolest izbija vrlo naglo. Prvi simptom je povišena temperatura, koja je najčešće vrlo visoka, nerijetko i iznad 41°C, a praćena je zimicom i tresavicom. Jače su izraženi i drugi opći simptomi, kao vrlo jaka glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima, opća slabost i mučnina, a obično izostaju znakovi zahvaćenosti gornjeg dijela dišnog sustava. U početku bolesnik ne kašlje, a nakon 2 do 5 dana pojavljuje se suhi nadražajni kašalj. Dakle, u toj prvoj fazi bolest sliči gripoznom stanju, teško se prepoznaje i lako se zamjenjuje s nizom drugih sličnih bolesti.
Pontijačna vrućica je akutna febrilna bolest slična gripi. Ima kratku inkubaciju od samo nekoliko sati pa do dva dana. Pojavljuje se uglavnom epidemijski, a zahvaća vrlo visok postotak izloženih osoba. Prevladavaju opći simptomi, povišena temperatura s umorom, glavoboljom i bolovima mišića, a pneumonija se ne razvija. Za nekoliko dana spontano nastupa potpuno ozdravljenje. Antibiotsko liječenje nije potrebno.
Dijagnoza
U svakodnevnoj kliničkoj praksi legionarska se bolest najčešće dijagnosticira posredno, otkrivanjem viskog titra protutijela u serumu. Vrlo je praktičan brzi dijagnostički test za otkrivanje antigena u urinu. Pneumonija se otkriva rendgenskim slikanjem pluća. Gotovo svi bolesnici imaju jače ubrzanu sedimentaciju i visoku vrijednost CRP-a (C-reaktivni protein), većina ima povećan broj leukocita, a polovica povišene vrijednosti aminotransferaza, što je znak prolaznog oštećenja jetre. Karakterističan laboratorijski nalaz jest sniženje vrijednosti natrija u serumu – hiponatremija.
Liječenje
Liječenje uključuje simptomatsku i ciljanu terapiju. U liječenju legionarske bolesti najvažnije je što prije primijeniti odgovarajući antibiotik. Zakašnjenje u primjeni učinkovitog antibiotika rezultira lošom prognozom. Oporavak je duži nego kod klasičnih pneumonija.

POSTAVI ODGOVOR