Presbiopija ili staračka delokovidost nastaje sa godinama starosti kada je obim akomodacije oka ispod 4D.Staračka dalekovidost je neizbežno stanje u životu inače sasvim različito od klasične dalekovidosti.Strenjem organizma vremenom stari i sočivo, cilijarni mišić u oku.Za 40-45 godine već se pojavljuju prvi znaci da nam treba daljina za bolji vid.Teže čitamo, pišemo na uobičajnoj udaljenosti od 25-35 cm.Kada je svetlost slabiji naročito nastaje problem sa čitanjem, koncentracijom često osećamo bol u očima ili glavobolju i brzo se umorimo.Sami se uverimo da bolje vidimo iz daleka.To nije bolest već je prirodno normalno stanje usled starosti organizma.Može da se uporedi da prilikom starenja i kosa postaje seda, kosti su kruti, koža se smežura itd.To je već signal odlasku kod oftalmologa za dobijanje tzv. naočara za čitanje.Pogrešno je odlaganje nošenje naočara jer priroda čini svoje-skleroza sočiva neminovno napreduje.Presbiopija ne može da se leči hirurškim putem.Korekcija oka omogućava da nam slika bude dobro izražena kod pisanja, čitanja ali vožnja automobila i gledanje ekrana sa naočarima za čitanje je nemoguća.Ukoliko oftalmolog prepisuje korektivne naočare za kratkovidost i dalekovidost problem je veći jer naočare stalno treba menjati.Rešenja za takvo stanje su bifokalne naočare.To su specijalne naočari na gornjem delu gleda se daleko a na donje delu blizu (Franklinove naočari).Starenjem protokom vremena ukazuje se potreba za korekciju sočiva za naočare (staklima ili plastici) sa tri različite dužine, to su trifokalne naočari.Kod ovih naočara gornji deo služi za daljinu, srednji deo za distancu od 50-70 cm, dok donji deo za blizinu od 25-35 cm.Ipak su najbolji naočari multifokalne-progresivne gde se korekcija menja postupno od daljinskog vida na vrhu stakla ili plastike preko srednjih udaljenosti do bliskog vida u donjem delu stakla.Vidi se bolje jer nema bifokalne linije, koja može da bude neprijatan u odmaklom dobu života.