Hipohondrija je somatoformni poremećaj (strah od bolesti), kad pojedinac okupiran strahom od teške bolesti.Mnogi hipohondri imaju depresiju, anksioznost ili opsesivno-kompulzivni poremećaj sa niskom otpornošću na stres.Stalno se žale na telesne i psihičke simptome (najčešće srce i probavni trakt).Često posećuju lekare što čini veliko psihičko opterećenje.Naročito su psihološki simptomi od anksioznosti, napetosti nemira, poremećaja spavanja, osetljivost na buku.Nadovezuju i telesni simptomi kao lupanje srca, nedostatak svetlosti, napetost u grudima, otežano disanje, grč u želucu.Osobe sa hipohondrijom imaju snižen prag za opažanje, lakše osećaju bol, daju važnost odnosno selektivnu pažnju svemu što se slaže sa predstavom njihove bolesti, zanemaruju informacije koje ukazuju da nema razloga za strah ili sumnju da postoji bolest.
Simptomatologija:
Preterani strah da postoji neki bolest, emocionalna osećanja, učestala provera krvnog pritiska i pulsa, usled malih simptoma ukazuju na ozbiljnu bolest, sumnjaju u nalazima lekara, izbegavanje „rizičnih“ situacija poput boravka u bolnici, opsesivno čitanje teme o zdravlju, i česti odlazak kod lekara.
Za razvoj hipohondrije po osobama su različiti i individualni.Moguća je potreba za pažnjom, ako je osoba kao dete bila zanemarivan, zlostavljen, strah od smrti, ili ako je osoba bila prezaštićena od strane roditelja, usmerenost prema sebi kao narcistička crta ličnosti, ili u okolini osobe ima dosta bolesnih ljudi.
Reč hipohondrija potiče od grčke reči Hipohondrium-označava područje abdomena, koji se nalazi u predelu jetre, ispod desnog rebarnog luka.Većina hipohondara pokazuju da iz tog područja kreću bolovi koje se šire prema ostalim delovima tela.Posete hipohondra lekaru uvek se završava sa urednim nalazom.
Dijagnoza:
Uvek se traži uzročnik koji se teško može pronaći.Simptomi se samo slušaju i nema potrebe za lečenje jer su izmišljene.Lekar se bavi lečenjem hipohondrije što zavisi od osoba.
Lečenje:
Je dugotrajno i vrlo kompleksno, emocionalno zahtevno.Važno je poverenje izmedju lekara i osobe sa hipohondrijom.Primenjuju se razni oblici psihodinamike, tehnike opuštanja, kognitivno bihevioralne terapije, zatim psihofarmatski lekovi odnosno selektivni inhibitori, ublažavaju bolne emocije-poput straha i potištenosti.Hipohondrima se savetuje umereno vežbanje, autogeni trening ili meditacija, da spavaju dovoljno i adekvatna ishrana.